Kada u poštanskom sandučiću pronađete promotivne materijale naslovljene na vaše točno ime i prezime, zapitate li se otkuda pošiljateljima vaši podaci? Kada trgovački lanci organiziraju nagradne igre u kojima od sudionika traže da upišu svoj JMBG, jeste li se zapitali što će im taj podatak? Ili ste ga, zaslijepljeni mogućnošću dobitka, upisali bez razmišljanja? Smiju li u obrascima za svoje potrošačke kartice od nas tražiti podatke poput bračnog stanja? Oni koji su dublje u računalstvu, možda više nego ostatak stanovništva, znaju kako je ta vrsta podataka osjetljiva, pa da se tako prikupljeni podaci mogu prodavati...

Da bi se stalo na kraj takvom beskrupuloznom ponašanju, Hrvatski je sabor u lipnju 2003. donio Zakon o zaštiti osobnih podataka koji je usklađen s Europskom konvencijom za zaštitu pojedinaca iz 1981. godine. Takav su zakon usvojile sve članice Europske unije. Kako je to jedan od uvjeta za ulazak u uniju, moraju ga donijeti i zemlje kandidati. Na sreću, jer bi prošlo mnogo vremena da se prezentiraju svi argumenti u prilog onoga što je drugima već neko vrijeme jasno kao - bolje.

No, od donošenja tog zakona do danas ostalo je još nejasnoća, iznimki i pitanja na koja još nema odovora. Odredbe ovog zakona primjenjuju se naime na sva državna tijela, tijela lokalne i regionalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obrađuju osobne podatke, ali ne i na fizičke osobe koje obrađuju osobne podatke isključivo za osobnu primjenu ili za potrebe kućanstva. Taj dio ove zakonske uredbe potpuno je nedorečen. Voditelj zbirki podataka može biti svaka fizička ili pravna osoba koja utvrđuje zakonitu svrhu ili način obrade. Primjerice, neće se više moći događati da poslodavci na intervjuima za posao osobe ženskog spola pitaju kane li u naredne dvije godine zatrudnjeti, jer takvo pitanje nema nikakvo zakonsko uporište i takav podatak ne smije stajati ni u čijoj zbirci osobnih podataka.

Zakon nadalje zabranjuje prikupljanje bilo kakvih podataka koje se tiču rasnog, etničkog podrijela, političkih stajališta, vjerskih uvjerenja, spolnoga život osoba. No, dopuštena je mogućnost da se takvi podaci prikupljaju u okviru udruga ili bilo kojeg drugog neprofitnog tijela koje ima političku ili vjersku svrhu. Tako jedna politička stranka može prikupljati podatke o spolnom životu svojih članova. Zakon joj jedino zabranjuje da ih otkriva trećoj strani bez pristanka ispitanika, te da ima odgovarajuću zaštitu takvih podataka.

Osobni podaci, prema zakonu, mogu se prikupljati i obrađivati samo uz privolu ispitanika i u svrhu s kojom je ispitanik upoznat. Nakon što ta svrha istekne, voditelj zbirke osobnih podataka mora ih uništiti. Iznimka su povijesne, statističke ili znanstvene svrhe, kada pojedinačni osobni podaci više ne omogućuju identifikaciju pojedinca na koju se odnose. Ipak, zakon propisuje da se bez privole ispitanika mogu prikupljati i dalje obrađivati podaci od "javnog interesa", kada je svrha zaštita života ili tjelesnog integriteta ispitanika, te ako je ispitanik sam objavio te podatke.

Voditelj zbirke osobnih podataka prije prikupljanja bilo kakvih podataka dužan je ispitaniku reći u koju se svrhu prikupljaju njegovi podaci, je li to dobrovoljno ili obvezno davanje podataka, te koje su moguće posljedice ako se podaci uskrate. Usput, u zakonu o posljedicama uskraćivanja takvih podataka nema ni slova...

O zastarjelim i netočnim podacima morat će se pobrinuti voditelj zbirke, pa se tako više ne bi smjelo dogoditi da se o pojedinoj osobi čuvaju podaci o dugu nekoj zadruzi ili banci, ako je od tada prošlo deset godina. Pravo je pojedinca da se taj prodatak izbriše.

Ako pravna osoba koja ima zaveden taj podatak ne učini, pojedinac se može obratiti Agenciji za zaštitu osobnih podataka. Agencija može izdati rješenje da se suvišni podaci izbrišu, odnosno da se isprave oni koji su netočni.

Agencija za zaštitu osobnih podataka je tijelo državne uprave koje nadzire kako se provodi zaštita osobnih prava te izdaje rješenja kojima se utvrđuje povreda bilo koje vrste. U njenom središnjem registru objedinjene su informacije o svim zbirkama osobnih podataka koje o pojedincima vode pravne osobe. No, zadatak Agencije nije prikupljanje pojedinačnih osobnih podataka; Agencija samo popisuje zbirke podataka u koje svaki stanovnik države ulazi, od matičnih knjiga, zdravstvenih, poreznih i drugih evidencija.

Zakon je omogućio da svatko tko želi dobije uvid u zbirke svojih podataka, te da se kod voditelja zbirki ili u Agenciji u svakom trenutku mogu informirati komu su sve na raspolaganju njegovi podaci, po kojem pravnom temelju i u koju svrhu. Tako pojedinac i sam može pratiti kretanje informacija o sebi u državnim institucijama i ostalim društvenim organizacijama.

Za zloporabe u prikupljanju i obradi osobnih podataka predviđene su novčane kazne u rasponu od 10 do 40 tisuća kuna.