16-06-05 10:47
Što je to intelektualno vlasništvo?
piše ALEKSANDRA ŠTINGL
U raspravama o Internetu svakodnevno se spominje ugroženost intelektualnog vlasništva, ignoriranje autorskih prava i kršenje copyrighta. Ti se pojmovi koriste s aurom samorazumljivosti, kao da svatko zna o čemu se tu govori. Ali ako ste spremni javno otkriti svoje neznanje i sugovornika zapitati što je to zapravo intelektualno vlasništvo, i k tome priznati da vam nije baš jasan odnos intelektualnog vlasništva i autorskog prava, ili što zapravo znači copyright, velika je vjerojatnost da ćete otkriti kako ni vašim sugovornicima ti pojmovi nisu posve jasni. Stoga je svrha ovog članka definiranje pojmova, kako bismo u daljnjim raspravama znali o čemu govorimo.
Definicija
Intelektualno vlasništvo je svaka kreativna realizacija bilo koje ideje koja je plod ljudskog misaonog procesa. Iako je u fizičkom smislu neopipljivo, intelektualno vlasništvo ima sve karakteristike imovine. Ono se može kupiti, prodati, dati na korištenje pod određenim uvjetima (tj. licencirati), zamijeniti, darovati, naslijediti kao i svako drugo vlasništvo, poput kuće ili automobila.
Podjela intelektualnog vlasništva
Intelektualno vlasništvo obuhvaća dvije kategorije: industrijsko vlasništvo te autorska i srodna prava. Primjeri industrijskog vlasništva su patenti (zaštićeni izumi), žigovi ili eng. trademarks, industrijski dizajn, oznake zemljopisnog podrijetla i planovi rasporeda integriranih sklopova iliti čipova.
Autorsko pravo ili eng. istoznačnica copyright obuhvaća intelektualne tvorevine poput književnih, glazbenih i dramsko-scenskih djela, koreografska i pantomimska djela, djela likovne umjetnosti, djela primijenjene umjetnosti, fotografska i kinematografska djela, prijevode, prilagodbe i prerade djela, zbirke autorskih djela. Srodna prava odnose se na izvedbe umjetnika izvođača, fonograme, emitiranja radija i televizije.
Najvažnija razlika između industrijskog vlasništva i autorskih prava je u tome što se za industrijsko vlasništvo vodi postupak za njegovo priznavanje, dok autorsko pravo nastaje automatski u trenutku kad je djelo stvoreno.
Po tome se Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo može podnijeti zahtjev da se registrira neki proizvod, no ako se utvrdu da tako nešto već postoji, ne može ga se zaštititi.
Trajanje intelektualnoga vlasništva
Svaki oblik intelektualnog vlasništva ima i svoj vijek. Patenti se u Hrvatskoj izdaju na 20 godina. Nakon isteka tog vremena, patent postaje javno vlasništvo i svatko ga može koristiti.
Registracija robnoga žiga vrijedi deset godina, ali se može neprestano obnavljati. Tvrtke poput Coca Cole moraju tako svakih deset godina platiti za obnavljanje zaštite svog žiga, kako ga ne bi prisvojio netko drugi ili konkurencija.
No, postoje i specifične situacije kada pojedina tvrtka plati obnovu žiga, ali ga iz nekog razloga ne koristi. Takvu tvrtku Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo može prijaviti druga tvrtka zainteresirana za korištenje tog žiga i preuzeti ga.
Autorsko pravo kao oblik vlasništva, kao što smo već pisali u prijašnjim tekstovima, traje 70 godina od smrti autora.
Copyright
Copyright je izraz koji se koristi u zakonodavstvu anglosaksonskih zemalja, a označuje autorsko pravo. Zapravo, ako bismo htjeli biti posve precizni, njegovo je značenje nešto šire od europskog poimanja autorskog prava. Ušao je u upotrebu i u nas radi dominacije engleskog jezika, ali pravno gledano, ne bi ga se uopće trebalo spominjati, osim u slučajevima kad se parnica vodi pred sudom neke od anglo-saksonskih zemalja.
Drugačije gledano, copyright je odnos između nositelja intelektualnog vlasništva i onoga tko ga želi koristiti, ili distribuirati umnožavanjem ili na kakav drugi način. Taj se odnos između vlasnika i korisnika precizno definira ugovorom o licenciranju kojim se određuje opseg, način i eventualno ograničeno vremensko razdoblje u kojemu vlasnik odobrava komercijalno korištenje intelektualne svojine.
Hrvatsko zakonodavstvo ne poštuje do kraja pojam poznat u anglosaksonskom svijetu pod terminom copyright, a to su pravila posjedovanja i ustupanja predmeta intelektualnog vlasništva.
Na primjer, iako živi članovi sastava The Beatles imaju sva autorska prava na ostavštinu te skupine, vlasnik copyright prava je Michael Jackson, pa on odlučuje o načinu, vremenu i opsegu njene eksploatacije kao vlasnik copyrighta.
Jedna od osnovnih i najuočljivijih razlika, koja će se morati promijeniti želi li Hrvatska ući u EU, bit će odredba iz Zakona o radu koja autorima u radnom odnosu s nekim trgovačkim društvom ili ustanovom uskraćuje inače neotuđiva prava o vlasništvu prava o copyrighta, nego se ono po radnim ugovorom automatski prenosi na poslodavca. Moralna autorska prava, inače, ostaju autoru.
Za programere iz radnoga odnosa to automatski znači da poslodavac zadržava copyright za sav softver da s njime postupa kao vlasnik, a autoru ostaju moralna prava da ga se pri svakoj uporabi imenuje kao autora, ali pojedinac nije nositelj i copyrighta. Promjena će se morati sastojati u tome da - bez obzira na radni odnos i radnu obvezu koja nastaje ugovorom o radu - autor ostaje vlasnikom copyrighta i svakim novim objavljivanjem obnavlja se i sam licencni ugovor o copyrightu, te se svaki put ponovno utvrđuje naknada za korištenje copyrighta njegovom vlasniku. Što tomu u nas nije tako vidi se po tome što su svi stvaraoci koji ostvaruju značajnu pozornost na tržištu, posebno u medijima, u ugovornom, a ne u radnom odnosu, pa tako svakim novim izvođenjem svog djela ponovno ostvaruju i svoja materijalna prava, jer su ona na taj način, teoretski gledano, svaki put predmet novih pregovora o uvjetima licenciranja. Programeri npr. zaposleni u Srcu, jednako kao i npr. članova Zbora i orkestra HRT-a, o plasmanima svojih proizvoda, novim izvedbama njihovih djela... ne odlučuju i njih se ni ne pita za tu vrstu dopuštenja (op. ur.).
|
