28-06-06 03:28
Nadoknada pri otuđenju identiteta
piše ANTONELA BANOVAC
Prije nekih mjesec dana na naslovnici New York Timesa vrlo intrigantna priča zasigurno je ostavila mnoge čitatelje prestrašene, naročito žitelje Arizone. Prema toj priči, čak jedan od šest odraslih građana Arizone bio je žrtvom kradljivaca identiteta u proteklih pet godina. Lokalne vlasti za to krive razgranatu industriju kreditnih kartica.
U praksi, u financijskim institucijama postoji nepovezanost između uprave i odjela za sigurnost. Zaposlenici u marketingu vode glavnu riječ u bankarstvu. Oni mogu riješiti problem, ali nemaju ni inicijative ni motivacije za to. Prema njima mjere preventive koštaju, a korist i nije tako vidljiva, mišljenje je Brada Astrowskog, bivšeg javnog tužitelja. Stupanj zainteresiranosti za rješavanje ovog problema vjerojatno ovisi o tome da li je upravo vaš identitet napadnut ili ne. I dok se statistički alarm “jedan od šest” oglašava, kradljivci identiteta nastavljaju svoj posao, ne poduzima se ništa, a to je ono što najviše plaši.
Sam pisac navedenog teksta nedavno je pregovarao s agentom iz osiguranja kupujući policu za svoju novu kuću, (svakako jedan proces dovoljno neugodan da bi za vrijeme njegovog trajanja rado prihvatili krađu svog identiteta). Osiguravajući agenti koji ovise o prodaji dodatnih polica kako bi poboljšali svoje mjesečne kvote, zbog piščeve netolerancije i nepovjerljivosti, ne bi imali koristi od njega. Međutim, kada je agent spomenuo nadoknadu od 15.000 USD u slučaju otuđenja identiteta za naknadu od samo 25 USD, bio je iznenađen i u trenu odgovorio pozitivno. I dalje je sumnjao da ga je agent prešao, ali pored ovoliko aktualnih krađa identiteta, ideja i svota bile su prihvatljive.
Nadalje piše kako pokušava biti vrlo oprezan pri otkrivanju i davanju svog identiteta, ali, uzevši u obzir koliko je u posljednje vrijeme sigurnost ugrožena, velika je vjerojatnost da su ga se lopovi već domogli. Pretpostavlja se da će trošak napravljen otuđenjem npr. broja kreditne kartice biti isplaćen od strane osiguravajućeg društva, ali postoje i priče o situacijama kada su vlasnici sami snosili trošak.
Ukoliko je šteta napravljena na nekom objektu ili drugoj osiguranoj stvari, popravljivo je, ali kada je u pitanju otuđena informacija, koji je način ispravljanja štete? Otuđenje identiteta od strane kradljivaca zapravo se očituje kao financijska šteta i nije sigurno da se može riješiti spomenutom novčanom nadoknadom, ali s druge strane 25 USD je prilično mala svota, pa za sada to djeluje kao umirujuća činjenica.
|