Željko Boroš prvi je CARNetov sistemac službeno zaposlen u Osijeku i tim se poslom bavi devet godina. Njegovo prvo radno mjesto bilo je stručni suradnik za lokalnu mrežu na četiri institucije: Medicinski fakultet, Prehrambeno-tehnološki fakultet, Poljoprivredni fakultet i Rektorat osječkog sveučilišta. Danas je sistemac na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu. Kao jedan od najboljih i najsposobnijih sistemaca uključio se u izradu CARNetovih programskih paketa, gdje je održavao nekolicinu najtežih paketa, na primjer amavis.

Koliko računala održavaš i koje sve poslove obavljaš kao sistemac?

Osim poslužitelja, održavam još oko 120 osobnih i desetak prijenosnih računala. Brinem o operativnim sustavima Windows, Solaris i Linux, administriram računala i poslužitelje, obavljam posao operatera, a kad nekome zatreba pomoć dolazi k meni po savjet, što znači da sam po potrebi i helpdesk. Ponekad u šali kažem da mi još samo nedostaje da popravljam aparate za kavu – sve ostalo sam već napravio! Nedavno sam uskočio kao pripomoć za instalaciju softvera za tarifiranje, što ima veze s telefonijom, a ne s održavanjem računala. Bilo bi idealno kada bi se na Fakultetu zaposlio još jedan čovjek koji bi kao tehničar održavao osobna računala i mrežne priključke. Ponekad se zna dogoditi intervencija ili instalacija koja se protegne na nekoliko sati. Telefon tada neprestano zvoni i ljudi misle da te nema u sobi ili da si stalno u kantini.

Što vidiš najvećim problemom u radu sistemca na svom fakultetu?

Fakulteti su organizirani u nekoliko osnovnih ustrojbenih jedinica: znanstveno-nastavnog dijela, knjižnice i zajedničkih službi. Informatika pripada zajedničkim službama, baš kao i studentska referada. Knjižnica tako ima bolju poziciju nego informatika, jer je zasebna cjelina. Na našem fakultetu nažalost ne postoji Odsjek za informatiku kao ustrojbena jedinica fakulteta, što bi moglo značiti bolju poziciju informatike i mene kao sistemca.

U kojem smislu?

Da postoji Odsjek za informatiku, osoba koja na njegovu čelu imala bi funkciju ravnatelja ili predstojnika, što za sobom povlači drugačiji status. Koeficijent izračuna plaće bio bi različit, što bi u konačnici značilo veću plaću, ali i više odgovornosti. Osim toga, predstojnik Odsjeka imao bi glas na Vijeću fakulteta i sudjelovao bi u donošenju svih važnih odluka.

Da li se činjenica da nemate izdvojeni Odsjek za informatiku održava na radne uvjete? Kakav je primjerice slučaj s nabavom opreme?

Fakultet zbog nedostatka sredstava uvijek ima druge prioritete, pa je sistemac obično posljednji na listi kad se dijeli oprema. Prijenosno računalo neophodno mi je zbog administriranja računala i poslužitelja, ali još uvjek nemam to osnovno sredstvo za rad. Ne namjeravam ga sam kupiti, budući da mi kod kuće ne treba. Problem je u tome što Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa odobrava kupnju opreme za fakultet, ali prioritet su uvijek informatičke učionice i knjižnica. Meni do sada nikada namjenski nije bilo što poslano od Ministarstva. Idealno bi bilo kad bi Ministarstvo uz odobrenje radnog mjesta za sistemca poslalo i novi PC ili laptop posebno za njega. Ovako ovisi o «milost» ljudi na fakultetu hoće li nam odobriti novi PC ili laptop.

Kolika je mogućnost napredovanja na poslu?

Iako je odgovornost za posao sve veća, nema govora o bilo kakvom napredovanju. Posao sistemca za sobom povlači kontinuirano usavršavanje, učenje i primjenjivanje svih noviteta koji se pojavljuju na tržištu. S druge strane plaća je fiksna i nije se mijenjala od kada sam se zaposlio na fakultetu. Prema koeficijentu, određenom prema sistematizaciji radnog mjesta, plaća mi je ispod 4000 kuna, što je manje od prosječne hrvatske plaće.

Ne utječe li na to činjenica da još nisi završio fakultet?

Plaća bi sigurno rasla s porastom stručne spreme, ali opet samo do određene granice. To je onaj famozni koeficijent 1.45 s kojim se množi osnovica za plaću. Zbog toga ću neminovno morati završiti fakultet, jer ipak ovisim o toj plaći. Fakultet gdje radim ne može puno učiniti u financijskom smislu, jer nema svojih sredstava i ovisi isključivo o sredstvima Ministarstva.

Neki sistemci su problem rasta plaće riješili prelaskom u znanstveno-nastavno osoblje, pa održavaju nastavu i dovršavaju magisterije i doktorate. Obično nakon nekog vremena na njihovo mjesto dođe netko drugi, dok oni ostanu sistemci "u sjeni". Tek tada rade prave (složenije, a samim tim i zanimljivije) poslove, dok onaj dosadniji i naporniji dio ostane novom čovjeku.

Na koji bi se način po tvom mišljenju trebao poboljšati položaj sistemca?

Sistemci s visokom stručnom spremom dobivaju najveći koeficijent izračuna plaće 1,45, ali samo u slučaju da su imenovani za voditelje odjela. Ostali dobijaju koeficijent 1,25, a činjenica je da o radu sistemca ovisi funkcioniranje cijele ustanove. Tko danas može zamisliti jedan tjedan bez weba, e-maila, sustava Xica, ISVU-a? Čak su i knjigovodstveni programi umreženi u računovodstvu i ako mreža ne radi, nitko ne može primiti plaću. Sistemcima bi se morali priznati svi tečajevi koje pohađaju, od Cisco akademije, Microsoftovih tečaja do Linux akademije. Bilo bi dobro da za nas organiziraju dvogodišnji studij ili štogod slično kako bi se to napredovanje uklopilo u uobičajen način obrazovanja. Informatika se razvija previše brzo, dok se uče trostruki integrali, pojave se dva-tri nova jezika za web programiranje, tri-četiri nove inačice operativnog sustava i nekoliko arhitektura računala. Nama je dodatna edukacija neophodna, jer bez nje ne možemo obavljati svoj posao. Dapače, poželjno je da pohađamo tečajeve, ali nitko nam ih financijski ne valorizira. Na pr. Microsoftovi certifikati nam se ne priznaju i ne upisuju se u radnu knjižicu. Upisivanje dodatnih tečajeve u radnu knjižicu moglo bi u određenim uvjetima donijeti povećanje plaće, što bi dodatno motiviralo svakog sistemca.

Kakve posljedice izaziva takav status sistemaca?

Nestimuliranje će imati za posljedicu odlazak sistemaca na neko perspektivnije mjesto. Na Fakultetima će ostati mediokriteti i ljudi koje taj posao previše ne zanima. To nije dobro u prvom redu za same institucije, niti za akademsku zajednicu u cjelini i zato bi Ministarstvo što hitnije trebalo riješiti taj problem.

Da li zbog navedenih problema razmišljaš o prelasku u privatnu tvrtku?

U privatnim tvrtkama radi se više, no to ne mora uvijek značiti da je i plaća veća (čast izuzecima). Osim toga, kod nas je veliki problem naplata napravljenog posla. U privatnim tvrtkama se svaštari, pa bih tako po potrebi bio serviser, dostavljač, monter i dr. Također, subote i nedjelje rijetko su neradne. Prednost rada na fakultetu je da postoji fleksibilnije radno vrijeme, i nazovimo to tako, humanija sredina.

Nazivaju vas CARNetovim sistem inženjerima. Što sve CARNet čini za vas?

U početku smo svi mislili da ćemo raditi za CARNet, a ne za ustanove. Ovo, dakako, nije točno, zato imamo šarenilo funkcija i naziva za sistemce na različitim ustanovama. Bilo bi zanimljivo vidjeti što bi bilo kad bi svi sistemci bili zaposleni u CARNetu, jer se oni izvrsno brinu za svoje ljude. Ipak, CARNet nam omogućuje permanentnu edukaciju kroz tečajeve i portal za sistemce, knjige, oslobađanje kotizacije za razne seminare preko Vijeća korisnika i na tome smo im zahvalni. Svakako da se može i više, jer nemaju sve ustanove iste financijske mogućnosti, pa neki od nas ovise gotovo isključivo o CARNetovoj pomoći u obrazovanju. Kao član Predsjedništva Vijeća korisnika CARNeta pokušat ću nešto napraviti da se naša pozicija poboljša, iako je PVK primarno tijelo koje predstavlja CARNet koordinatore. No, mnogi sistemci su ujedno i koordinatori, jer nitko ne želi obavljati posao koji se ne plaća, pa je taj posao jednostavno pridodan ostalim dužnostima sistemca.

Kome se sistemci mogu obratiti za svoje probleme? Postoji li neko tijelo koje zastupa vaše interese?

Ne postoji nikakvo tijelo, bilo sindikat, komora ili neko dugo upravno tijelo koje bi se založilo za naša prava kod mjerodavnih institucija. Zbog toga moramo sami nešto učiniti za sebe, povezati se i osnovati neko tijelo koje će zastupati naše interese. Nadam se da će uskoro doći do osnivanja nekog takvog tijela, jer mnogi odlaze na bolje plaćena radna mjesta, iako to zapravo ne žele. Akademska okolina je ugodna za rad, ali živjeti se može samo od novaca, a ne od slave. Mislim da bi izjednačavanje statusa sistemaca i njihovih odjela sa statusom knjižnice i knjižničara bilo idealno rješenje za akademsko okruženje. No, te se neće dogoditi samo od sebe, moramo se organizirati i pokrenuti inicijativu za promjene.