18-03-06 09:23
Nabava L2 preklopnika za LAN
piše DAVOR JOVANOVIĆ
Prilikom nabave mrežne opreme za lokalnu mrežu često smo u nedoumici što točno ta mrežna oprema treba podržavati kako bi zadovoljila naše potrebe: od potrebnog broja sučelja, njihove propusnosti pa do podrške za autentikaciju, prioritizaciju prometa, nadzor... U ovom će tekstu biti opisani neki od najčešćih protokola i standarda koje L2 preklopnici trebaju podržavati kako bi zadovoljili očekivanja.
Local Area Network (LAN) je brza (high-speed) podatkovna mreža koja pokriva relativno malo geografsko područje. LAN tipično spaja radne stanice, računala, pisače, poslužitelje i ostale uređaje. Lokalna mreža korisnicima pruža mnoge pogodnosti, uključujući dijeljeni pristup uređajima i aplikacijama, razmjenu datoteka te komunikaciju između korisnika pomoću elektroničke pošte i ostalih usluga.
Ethernet je najpopularnija LAN tehnologija, razvijena u ranim 70-im. Ethernet u osnovi uključuje dijeljeni transmisijski medij kao što je bakrena parica ili koaksijalni kabel, te razdjelnik s više sučelja, premosnik ili preklopnik. Računala, pisači, poslužitelji i radne stanice međusobno su povezani preko razdjelnika/premosnika/preklopnika u logičkoj topologiji u obliku zvijezde ili sabirnice.
U novijim se lokalnim mrežama, kao centralni uređaj, koristi preklopnik. Razdjelnici i premosnici sve se rjeđe koriste jer ne pružaju dovoljnu razinu učinkovitosti koja se danas zahtijeva od mrežne opreme za lokalne mreže. To se prvenstveno odnosi na pristup prijenosnom mediju, kolizijske i broadcast domene te načine slanja paketa s jednog sučelja na drugo.
Prvi zahtjevi koje treba zadovoljiti pri izboru preklopnika su oni “fizičke” prirode, poput broja sučelja i njihove propusnosti. Ovisno o veličini lokalne mreže, biramo preklopnik s 24, 48 ili više sučelja. Ako preklopnik nema dovoljan broj sučelja, može se zahtijevati da podržava “stacking” tehnologiju, tj. metodu međusobnog povezivanja preklopnika kako bi se povećao broj sučelja, a da se pri tome povezani preklopnici prikazuju kao jedan uređaj.
Osim pristupnih (access) sučelja preklopnik mora imati i određeni broj “up-link” sučelja (npr. 2) pomoću kojih se povezuje s ostalim preklopnicima ili drugim mrežnim uređajima. Uobičajeno je da su ta sučelja veće propusnosti od one pristupnih sučelja. Ako se radi o preklopniku u distribucijskom sloju, tada se odabire preklopnik s manjim brojem sučelja, ali većom propusnošću po svakom sučelju na koja se spajaju preklopnici pristupnog sloja. Ako su preklopnici međusobno udaljeni više od 100m, treba ih povezati optičkim kablom. Takav preklopnik mora imati ili sučelje koje podržava SC/LC konektor ili utor u koji se po potrebi umeće GBIC/SFP pretvornik.
S obzirom na propusnost sučelja na preklopniku u pristupnom sloju, danas se na tržištu može birati između propusnosti od 10/100 Mbit/s ili 10/100/1000 Mbit/s. Budući da proizvođači računala standardno počinju u računala ugrađivati NIC kartice od 1Gbit/s, a korisnici razmjenjuju sve veće količine podataka, potrebno je uzeti u obzir i veću propusnost sučelja na pristupnim preklopnicima.
Kako se na radnim stolovima korisnika lokalne mreže sve više mogu vidjeti IP telefoni, a i sve više se koriste WLAN pristupne točke, prilikom nabave preklopnika potrebno je uzeti u obzir da se ti uređaji mogu napajati strujom iz preklopnika. Za napajanje strujom iz sučelja na preklopniku koristi se PoE (Power over Ethernet) tehnologija.
Osim broja i propusnosti sučelja, potrebno je provjeriti i dimenzije preklopnika. Uobičajeno je da se preklopnik ugrađuje u 19" komunikacijski ormar tako da se prilikom kupnje provjerava zadovoljava li takvu vrstu ugradnje. Osim toga, ako smo ograničeni slobodnim mjestom u komunikacijskom ormaru, potrebno je provjeriti koliko mjesta po visini preklopnik zauzima, a to se mjeri RU (rack unit) jedinicom (npr. 1RU, 2RU...).
Nakon što smo definirali broj i karakteristike sučelja preklopnika, te mogućnosti ugradnje, prelazimo na teži dio zadatka, a to je odabir 802.1 Internetworking/LAN protokola. Kako bi se izbjegla nekompatibilnost između mrežne opreme ili nedostatak potrebnih karakteristika (feature-a) preklopnika, potrebno je unaprijed definirati tehnologije i standarde koji će se koristiti ili se već koriste u lokalnoj mreži. Treba odrediti mehanizme redundancije i sigurnosti u mreži i mehanizme monitoriranja prometa i preklapanja prometa između različitih LAN segmenata, ako je to potrebno. Nadalje, treba odlučiti hoće li se korisnici morati autenticirati prije ulaska na mrežu te na koji način, hoćemo li bilježiti koje servise korisnici koriste, na koji ćemo način i kamo zapisivati te podatke, ili će preklopnik jednostavno služiti za spajanje na mrežu bez provjere korisničkih podataka. Preklopnici većine proizvođača mrežne opreme podržavaju osnovne protokole kao što su npr. STP ili VLAN-ove, ali podršku za RADIUS accounting ili punu podršku 802.1x nemaju svi proizvođači i zato pri nabavi opreme treba dobro provjeriti podržane standarde (testiranje opreme prije kupnje).
Nakon što smo utvrdili potrebne 802.1 protokole ostaje nam odabrati načine nadzora i upravljanja uređajima. Ovdje je situacija malo jasnija nego kod 802.1 protokola. Nudi se upravljanje pomoću SNMP protokola, monitoriranje pomoću RMON protokola, konfiguriranje TELNET i SSH protokolima. Konfiguraciju i verziju software-a možemo povući/poslati na uređaj pomoću TFTP protokola, a sistemske događaje zapisivati pomoću Syslog metode.
U sljedeća će tri članka ukratko biti opisani 802.3 i 802.1 protokoli te metode nadzora i upravljanja. Navedeni će biti IEEE protokoli koje podržava oprema različitih proizvođača, ali i neki standardi koje podržavaju samo Cisco preklopnici. U četvrtom će članku biti prikazan stvaran primjer zahtjeva za nabavu L2 preklopnika za lokalnu mrežu.
Ethernet: IEEE 802.3 Local Area Network (LAN) protokoli
802.1 Internetworking/LAN protokoli
Nadzor i upravljanje mrežnim uređajima
Primjer zahtjeva za nabavu L2 preklopnika za lokalnu mrežu
|
