U svim člancima do sada govorili smo o klasterima u kontekstu ostvarivanja velike računalne moći i postizanju visokih performansi. Međutim, klasteri se koriste i u druge svrhe. Jedan takav primjer su klasteri s visokom dostupnošću (engl. high availaility) ili skraćeno HA klasteri.

HA klaster je poseban oblik klastera koji služi prvenstveno za ulogu poslužitelja s visokom dostupnošću. Koriste se kada se korisnicima želi osigurati pristup određenoj aplikaciji. Primjeri takvih aplikacija su: baza podataka, web, mail, aplikacijski poslužitelj, itd.

Dostupnost se definira kao vrijeme u kojem računalo može ostvariti neku uslugu. Izražava se kao omjer vremena u kojem je računalo bilo dostupno (engl. uptime) i ukupnog vremena u postocima. Popularna mjera dostupnosti su "devetke", gdje se "devetka" odnosi na broj devetki u postotku dostupnosti. Najlošiji slučaj je 1 "devetka" - računalo je dostupno 98% vremena ili u prosjeku je nedostupno 7,3 dana godišnje. Najbolji slučaj je 5 "devetki" - 99,999%, tj. računalo je nedostupno 5,25 minuta godišnje ili 6 sekundi tjedno.

Na slici je prikazana arhitektura HA klastera. HA klasteri se obično sastoje od primarnog i sekundarnog (engl. backup) poslužitelja. Moguće je koristiti i više sekundarnih poslužitelja. Primarni poslužitelj je računalo na kojemu se izvode aplikacije čija se dostupnost želi osigurati. Sekundarni poslužitelj preuzima ulogu primarnoga u trenutku kada dođe do pogreške u radu primarnoga (engl. failover). Preuzimanje uloge (ili kraće prijelaz) obavljaju klasterski programi. Pri tome se nastoji minimizirati vrijeme prijelaza. Primarni i sekundarni poslužitelj obično koriste zajednički vanjski spremnik (npr. preko SAN-a) čime se ostvaruje brži prijelaz.

Za postizanje visokog stupnja dostupnosti nije dovoljan samo sekundarni poslužitelj. Često se koriste i sekundarna mreža i sekundarni spremnik. Te mehanizme ne moraju ostvarivati programi klastera. Primjerice, prijelaz na sekundarnu mrežu obično obavlja mrežni preklopnik.

HA klasteri mogu se podijeliti na dva tipa: aktivni/aktivni i aktivni/pasivni. U modalitetu aktivni/pasivni, sekundarni poslužitelj je neaktivan sve dok se ne dogodi greška u radu primarnog. Preciznije, sekundarni poslužitelj ne obavlja nikakve poslove nego samo osluškuje stanje primarnoga. Kod tipa aktivni/aktivni oba poslužitelja su aktivni cijelo vrijeme. Pogodniji oblik je aktivni/pasivni, jer kod tipa aktivni/aktivni aplikacije na sekundarnom poslužitelju mogu usporiti preuzimanje uloge.

IEEE TFCC HA: http://www.cs.mu.oz.au/~raj/tfcc/high-availability.html

http://linux-ha.org

http://lcic.org/ha.html