U Hrvatskoj još uvijek nije zabilježen niti jedan slučaj sudske osude ili progona spamera, iako se s tim problemom susrećemo svakodnevno. Da bi pokazao kako razumije koliki je razmjer problema, Hrvatski sabor izglasao je 2003. novi Zakon o telekomunikacijama, a potom i Izmjene i dopune Zakona o telekomunikacijama koje se u samo dva članka dotiču neželjenih telekomunikacijskih priopćenja, odnosno spama. Još je uvijek teško procijeniti koliko je taj potez doprinijeo borbi protiv spama, jer su nam sandučići elektronske pošte i dalje puni smeća, a loptica odgovornosti nastavlja se prebacivati s davatelja telekomunikacijskih usluga do korisnika, koji se navodno još uvijek nedovoljno štite od te pošasti. O ovim otvorenim pitanjima, zaštiti korisnika, ulozi sistem administratora, inozemnim iskustvima u borbi protiv spama razgovarali smo s Gašparom Gaćinom, predsjednikom Agencije za telekomunikacije.

Kome se korisnici mogu požaliti kad im stigne neželjeni mail?

Korisnici se mogu požaliti svom davatelju usluga pristupa Internetu kod kojeg imaju otvoren tzv. "mail account".

Zbog čega bi davatelj usluge bio odgovoran ako je od 100 regularnih mailova propušten jedan spam?

Davatelj usluga pristupa Internetu nije odgovoran za spamove koji su prošli njegovu antispam zaštitu. Međutim, ukoliko želi kvalitetno pružati uslugu i imati zadovoljne korisnike može iskoristiti njihove pritužbe kako bi implementirao dodatnu zaštitu.

U kojem roku ustanova kojoj su se korisnici požalili mora riješiti problem? Postoje li zakonski rokovi?

Ako bilo koji pretplatnik ili korisnik usluga ima prigovore na kakvoću obavljene telekomunikacijske usluge može zatražiti naknadu štete od davatelja usluge. No i to samo u slučajevima ako se utvrdi da je kakvoća obavljene telekomunikacijske usluge manja od razine kakvoće usluge utvrđene Pravilnikom o telekomunikacijskim uslugama, općim uvjetima poslovanja davatelja usluga, te ugovorom sklopljenim s davateljem usluga.

Što kad se utvrdi da je kakvoća usluge doista bila nedovoljna?

Svaki davatelj usluga obvezan je u roku od 45 dana od dana podnošenja prigovora dostaviti pisani odgovor pretplatniku ili korisniku usluga. U slučaju spora, pretplatnik ili korisnik usluga može Vijeću korisnika telekomunikacijskih usluga podnijeti pisani zahtjev za rješavanje spora u roku od 30 dana od zaprimanja pisanog odgovora na prigovor. Također, može se pokrenuti i prekršajni postupak i to u roku od tri godine od dana počinjenja prekršaja. Ova problematika regulirana je i Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona koji je stupio na snagu početkom listopada 2004., a koji objašnjava računalnu prijevaru. Prema tom Zakonu s kaznom od šest mjeseci do pet godina kažnjava se onaj tko koristi, izmijeni, izbriše računalne podatke ili programe, ili onemogući ili oteža rad (kao u slučaju spama) te koristi računalni sustav ili program kako bi drugome prouzročio štetu, a sve s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi.

Spam se obično odašilje s provaljenih računala, kako dokazati tko je zapravo spamer? Može li se sankcionirati administrator provaljenog računala zato jer ga nije dovoljno zaštitio, pa su ga spameri zloupotrijebili?

Smatramo da je 100%-tna zaštita od provaljivanja u računala gotovo nemoguća, a Zakon o telekomunikacijama nije predvidio sankcioniranje administratora provaljenog računala. Sankcionira se samo pošiljatelj spama, čiji identitet je potrebno prethodno utvrditi u postupku.

Što moraju osigurati davatelji javnih telekomunikacijskih usluga svojim korisnicima?

U Izmjenama i dopunama Zakona o telekomunikacijama, koje su stupile na snagu u lipnju ove godine, propisano je da davatelji javnih telekomunikacijskih usluga moraju osigurati korisnicima svojih usluga primjerenu zaštitu od zloporaba i prijevara u javnoj telekomunikacijskoj mreži. Korisnici javnih telekomunikacijskih usluga nisu dužni snositi troškove zloporabe ili prijevare koje je njima ili davateljima usluga prouzročila neka treća osoba.

Na koji se način korisnike upozorava da su, primjerice pristankom na kupnju nekog proizvoda, pristali da ih određena pravna osoba zaspe neželjenim spamom?

Potpisivanjem pretplatničkog ugovora s davateljem usluga pristupa Internetu, korisnika se mora upozoriti na mogućnost dobivanja neželjene elektroničke pošte.

Kako se i sami korisnici mogu informirati da izbjegnu takve mailove?

Davatelji usluga pristupa Internetu na svojim web stranicama imaju antivirusne programe i spam zaštitu koje korisnici mogu besplatno skinuti i tako se zaštiti od spama.

Da li bi se ovakvi problemi trebali rješavati kroz sigurnosne politike ustanove? Da li se rješavaju?

Problem spama može se riješiti samo uz zajedničko djelovanje svih relevantnih sudionika na telekomunikacijskom tržištu.

Ima li primjera sudskog progona spamera u EU? Da li je netko osuđen ili je možda samo pokrenuta istraga?

Agencija je upoznata s progonom spamera u EU, a za sve relevantne detalje potrebno je kontaktirati mjerodavne institucije EU koje su vodile i rješavale takve predmete.

Da li je kod nas netko osuđen zbog toga?

Agencija do sada nije zaprimila niti jedan prigovor takve vrste.

Kakva su iskustva zemalja u okruženju u borbi protiv ovog problema?

Ta problematika jednako je aktualna kako u Europi, tako i kod nas, a poznato je da postoji CEPT-ina preporuka s metodama zaštite koje se nisu pokazale 100% učinkovitima. S obzirom da problem spama ima velik utjecaj na Internet korisnike, te sigurnost i korisnost upotrebe elektroničke pošte, smatramo da bi bilo korisno da se ova problematika adekvatno regulira ne samo unutar nacionalnih zakonodavstava, nego i unutar cjelokupne Internet zajednice.