Spam, neželjena pošta: oglasi, reklame, cjenici, prodaja svega i svačega... Svima nam je na vrh glave pretrpanih pretinaca. Na sreću, na poslužiteljima se instaliraju servisi za otkrivanje spama. Prema statistikama više od 60% ukupnog mail prometa je otkriveni spam.

I kada korisnik dođe sistemcu sa zahtjevom da ga makne sa službene liste, prva je reakcija, potaknuta vlastitom željom da se prima što manje neželjenih poruka, da mu se udovolji. No mogu li poruke koje netko možda smatra neželjenima, biti obavijesti važne za tog istog primatelja?

Korisnički računi na ustanovi su službeni, poruke koje se primaju preko njih također bi trebale biti službenog karaktera. Naravno, bez pretenzija da se zabrani primanje i slanje osobne pošte. Na ustanovama se često javlja potreba da se obavijesti sve djelatnike i studente o nekom događanju ili incidentu. U tu svrhu generiraju se liste poput svi@ustanova.hr, djelatnici@ustanova.hr ili studenti@ustanova.hr.

Na primjer, održavaju se Studentski dani. Tko bi za to trebao biti više zainteresiran od samih studenata? Ipak, pojedini su studenti posve nezainteresirani za društveni život. Među njima se uvijek nađe dovoljno njih koji poruku s pozivom na prisustvovanje toj manifestaciji proglašavaju spamom i ljute se što im se netko uopće usudio poslati takvu obavijest.

Ustanova treba donijeti pravilnik koji bi određivao da se svakom djelatniku i studentu otvara korisnički račun i automatski dodaje na pripadajuće liste koje služe isključivo za slanje službenih obavijesti. Korisnik bi trebao biti obaviješten o tome i svjestan da samom činjenicom da se zapošljava na ustanovi, odnosno upisuje na studij, prihvaća i pravila ustanove. Na ovaj se način izbjegavaju neugodnosti s korisnicima koji se dođu žaliti odakle nam pravo stavljati ih na listu na kojoj oni ne žele biti.

Istovremeno, korisnici s pravom očekuju da im na službenu listu pristiže samo službena pošta. Zadatak je sistemca da se tehničkim sredstvima pobrine da onemogući zloupotrebljavanje službenih lista. Na primjer, kreiranjem moderirane liste, tako da svaka poruka poslana na nju odlazi moderatoru koji odlučuje da li će biti poslana članovima liste. Može se ograničiti adresni prostor s kojeg se primaju poruke, te napraviti lista osoba koje imaju pravo slanja poruka na listu. Na taj način će se onemogućiti veseljake da se zabavljaju na račun primatelja, a i onemogućiti spamere da listu koriste kao pojačalo.

Ukoliko najtvrdoglaviji korisnici i nakon toga ne žele primati malobrojne službene poruke, smatrajući ih nepotrebnima, uvijek ih se može podsjetiti da postoje filteri koje mogu kreirati u svom mail klijentu, ili na poslužiteljskom računu, koji će poruku baciti u koš, ili u neki pretinac. Korisnik tada sam preuzima odgovornost za sve posljedice koje mogu uslijediti iz toga što neku važnu poruku nisu pročitali.

Pravilnik bi trebao biti dio sigurnosne politike ustanove. U njemu bi se navelo pod kojim se uvjetima otvara i zatvara korisnički račun, te na koje liste se korisnik automatski pretplaćuje. Nakon toga uslijedila bi pravila korištenja pošte, i sankcije koje će uslijediti ako netko zloupotrebljava svoj korisnički račun.

Dakle, kolege sistemci, je li vaša ustanova već donijela sigurnosnu politiku? Njome će biti riješeni mnogi problemi, poput ovog o kojem smo danas raspravljali. Pravilnik će štititi sistemca i olakšati mu da ostane pribran i sačuva živce kada se suoči s gnjevnim korisnicima.