Tvrtka Apple Computer iz Cupertina u Kaliforniji otvorila je 10. siječnja u okviru svoje matične domene i portal za podršku IT profesionalcima.
http://www.apple.com/itpro/

Na portalu se nailazi na umjerenu, podnošljivu ravnotežu informativnosti i reklame. Sam portal na svjetskoj razini služi, pojednostavljeno rečeno, onome čemu hrvatskoj akademskoj zajednici služi upravo naš portal. Appleov se, dakako, bavi rješenjima svoje tvrtke i podršci sustava koje proizvodi, no, ako ga se posjećuje čak i samo radi radoznalosti, da biste tek zavirili i obavijestili se o tome koji problemi i koja rješenja su trenutačno u igri na toj usporednoj platformi, korisno je što postoji.

Kalifornijsku tvrtku Apple, začetnika osobnoga računalstva, dugo se i masovno u IT krugovima percipiralo kao "zaslužnoga čudaka", a zapravo marginalnoga igrača u vrlo uskom segmentu osobnoga računalstva kojemu sve više opada udio u broju prodanih primjeraka računala. Mnijenje je maglovito sudilo da je na toj platformi OS preegzotičan, hardver preskup, šminkerski image nepodnošljiv i neozbiljan... a informirati se o tom segmentu tržišta da je gubljenje vremena.

To je, dakako, za svakoga tko makar i površno prati tu scenu posve netočna predrasuda - "s bradom", dugom i bijelom.
Jednako važi i za predrasudu o Appleovom potpunom zanemarivanju segmenta poslužitelja.

Predrasuda je, naime bila posve utemeljena (!) određenim zaokretima u povijesti poslovne politike tvrtke u tom segmentu, posebno šlamperajem s početka devedesetih koji je doveo do fijaska mrežnog i poslužiteljskog proizvodnog programa, a od njega su, takvoga, bili digli ruke čak i fanatici Macintosha.
Koji je to bio Appleov strašan grijeh?
Kada su u tvrtki u kojoj je mreža u OS-u bila ugrađena od 1984. godine, povjerovali da je sve što u tom segmentu treba uraditi - samo nabildati postojeće radne stanice u servere za male skupine - ta je strategija bila osuđena na potpuni neuspjeh. Labuđi pjev tog naivnog koncepta bio je 1996. i 1997. u kratkoročnom preuzimanju hardvera IBM-ovih poslužitelja pod AIX-om, na kojima je Appleov bio samo trgovački znak.

U posljednje tri godine tomu, međutim, više nije tako, jer je Apple na najgori mogući način apsolvirao taj gorki "semestar". Otkako je temelj MacOS-a inačica FreeBSD unixa, a uz poslužiteljsku verziju OS-a isporučuje se galantna količina programa i alata optimiziranih po mjeri održavanja sustava, sve se polako mijenja. Velik je napredak bio kako je otpisana tvrtka za IT tržište počela nuditi Xserve, konzolne poslužitelje profila 1U, te u istom konzolnom formatu Xserve RAID. Na upravo tom hardveru izgrađena su i dva klastera što su završili među prvih deset na popisu Top 500 superračunala, sa spektakularnom cjenovnom učinkovitošću. Investitorima u IT Apple postaje sve zanimljiviji jer njegova IT oprema po jediničnoj cijeni, a i agregatno, postaje vrlo atraktivna.

Posebno je privlačno što se poslužiteljski OS licencira i distribuira cjenovno mnogo povoljnije od bilo koje varijacije Windows poslužiteljskog OS-a, a da se njegovim uvođenje u postojećim mrežama i radnim tijekovima zapravo gubi malo ili ništa, a "iz kutije" dobijaju zanimljive prednosti koje tek oni koji ih kao korisnici (i administratopri su korisnici, zar ne?) počinju otkrivati i doživljavaju kao neočekivani bonus.
Onima pak kojima je sigurnost važna, poput američkog Ministarstva obrane, u MacOS-u kao poslužiteljskome OS-u vide prednosti s svojega stajališta. Za administratore ta je platforma poznati ambijent, a Apple tvrdi kako MacOS ima prednost pred raznim inačicama linuxa po podršci korisnicima koju osigurava tvrtka. No, sve tvrdnje razuman će investitor i IT egzekutivac ipak provjeriti u postojećoj praksi i iskustvima na stvarnim instalacijama. Appleov IT portal upravo u tim segmentima je prilično uređeno polazište za prikupljanje osnovnih informacija.
U tvrtki su pomnjivo izrađeni programi za migracije s drugih platformi, s pažljivo dizajniranim, gotovo foolproof alatima. Open-source temelj MacOS-a, Darwin, može se slobodno skinuti polazeći od stranica
http://developer.apple.com/darwin/

Za nekoga tko se voli igrati po pravilima igre open-source, onako kako je navikao u linuxu, scena oko Darwina bit će poticajni ambijent za vlastito dopunjavanje postojećih projekata i kompajliranje za vlastitu platformu, uključujući i hardver temeljen na Intelovim i AMD-ovim procesorima.