Na svojoj redovitoj godišnjoj "misi" za Appleove "vjernike" 11. siječnja ove godine, u uvodnom slovu u MacWorld Expo u centru Moscone u San Franciscu, karizmatični Steve Jobs predstavio je i jedan zanimljiv komad hardvera: Mac mini.

Nije to svjetski prvak u brzini, a ATI-jeva grafika Radeon 9200 s matične ploče okorjele igrače ne prisiljava da se preznojavaju u snu. Međutim, prve reakcije nakon što je mališan stavljen 22. siječnja u prodaju pokazuju da su i kompjuteraši dobili svoju zabavu, jednako kao što je generalna publika s iPodom dobila svoju igračku.

Mac mini je kostrukcijski Kolumbovo jaje, a cijenom je isto to, ali kukavičje - mogao bi biti sažetak prvih reakcija. Cijena od 500 dolara za osnovni primjerak (neslužbeno 3700 kn + PDV od početka veljače u Hrvatskoj za osnovni model) odmjerena je fakinski: košta samo malo više od najskupljeg iPoda. Po cijeni, naprava zavređuje još jedno metaforično životinjsko ime - Trojanski konj, jer je mamac svima koji su kupili iPoda (4,725 milijuna samo u posljednja tri mjeseca 2004. godine), među kojima su većina korisnici Windowsa. Lako je zamisliti kakvih.

No, sve je to tek marketing. Apple je tvrtka koja prodaje samo 3 posto svih prodanih računala u svijetu, ali se polako i prilično pametno budi, te se nada povećanju udjela, ovaj put na krilima jedne doista savršeno pogođene potrošačke igračke, iPoda. Nas zanimaju one reakcije koje su polučile iznimno pozitivan odjek među elitnim staležom korisnika, sistemcima i ostalima koje računala doista životno zanimaju.

Pogledajmo temelje te priče, hardver i priloženi softver, kao i presjek reakcija.

Računalo je tek malo deblje od standardne vanjske optičke jedinice. Visoko je samo 6 centimetara. Matična ploča podrijetlom iz prijenosnika, tvrdi disk koji se okreće na 5200 okretaja i CD-R/DVD-ROM kombo kombo (koji se medijima hrani kroz procjep, a ne preko "ladice", pa otpada korištenje diskova promjera manjega od 5,25") smješteni su u kutiju kvadratastog tlocrta 20x20 cm. Jedno što se iznutra još može dodati je standardni DDR SDRAM i to u dva utora, što znači da 256 MB koji se službeno isporučuju s računalom mora van. Službena dokumentacija tvrdi kako je računalo proširivo do 1 GB, ali to, zapravo, ovisi kolikoga su kapacita dobavljivi moduli. Transformator je dug oko 15, a debeo ne više od 3 centimetra, ali nije u kućištu. Kapaciteta je samo 70 W, u što je uračunata i potrošnja svega što se može prikopčati na dva USB2 i jedan konektor FireWirea 400. Prema tom nevjerojatnom podatku mogu biti sumnjičavi samo oni koji su iskusili neugodnosti glupih ušteda na nerazumno jeftinom rasprodajnom hardveru, ali poznavatelji znaju da u energetskim resursima uvijek još ponešto doda iznad tehničkoga izračuna. Po tome, taj je podatak čudesan ima li se na umu koliko vata, kao minimum hrane, traže procesori iz svijeta Windowsa samo za sebe. U analizi hardvera valja imati na umu kako Mac krije još mnoga iznenađenja nesviklom korisniku platforme x86...

Procesor PowerPC G4 kuca na 1,25 ili 1,42 GHz, ali njegov takt malo govori o tome koliko je taj procesor efikasan. Odoka, efikasniji je nego celeroni na dvostruko bržem taktu. Male energetske potrebe osiguravaju da je dovoljnan samo jedan mali ventilator promjenjive brzine koji se vrti sporo i gotovo nečujno.

Na stražnjoj strani je dugme i mini priključak napajanja, konektor za 10/100 ethernet (ne fantazirajte da ćete si od njuh napraviti male klastere), telefonski za interni V92 modem, DVI konektor (s priloženim malim adapterom za VGA), te, osim USB/FW komunikacijskih kanala s periferijom, tu je još i stereo analogni audio izlaz. U načelu, to je beskompromisan hardver koji bi prije dvije godine bio u špici brzine. Što nedostaje? U cijenu od 500 dolara (i malu kutiju s ručkom) staje računalo teško samo 1,5 kilograma, ali ne miš, tipkovnica i monitor. I tu je jedina ušteda, a ujedno i sloboda kupca da bira hoće li jeftino ili skupo, miš s jednom, dvije ili tri tipke, s kotačićem ili bez njega - a OS ih podržava sve bez ikakvog dopunskog softvera.

Iako uz stroj dolazi gospodski galantan naramak softvera s kojim se odmah nakon prikopčanja na struju (i mrežu) može početi rad u bilo kojem uredu (ili zabušavanje uz igre znatno složenije od Minesweepera i pasijansa), sve potrebno za internet, tu je još i najnoviji paket multimedijske kućne zabave iLife05, te još nešto knjigovodstvenog i dijagnostičkog softvera. Najljepši dio je sam MacOS X, verzija 1.3 Panther, temeljen na FreeBSD Unixu. Među standardnim alatkama su i unixoidna konzola, Terminal, ProcessViewer... U direktoriju /usr/bin/ je stotinjak apsolutno poznatih alata, posve kriptičnih za običnog korisnika, poput curla i sličnih starih znanaca. Da ne duljim i dalje govorim u svoje ime, evo URL-a za osnovne informacije

http://www.apple.com/macmini/

Radoznalijima bi mogao poslužiti iscrpni, vrlo objektivni usporedni prikaz iz očišta dobro potkovanog korisnika Windowsa s Dellovim tornjem koji stoji također 500 dolara.

http://www.anandtech.com/mac/showdoc.aspx?i=2328

Odlikaši će se moći dopunski obavijestiti na neprikosnovenim mjestima:

http://www.theregister.co.uk

http://www.slashdot.org